Mjesečne arhive: Decembar 2013.

PALILI SMO KUĆE, CEZARE VALLEJO

Eno jenjava lepršanje zavjese
Noć umiruje i tu
Zavjeru vjetra i prozora

Vidi kuće smo tako
Palili Cezare Vallejo
Na četiri vode kuće

Puno je to vode
Pucanje vrelog crijepa
Pahulja jedna Cezare Vallejo

Koji su ubijani
Vezani
Sada drugome oči trljaju

Zvučić
Ušunjan u rapsodova pluća

Krvopisak
Odsutnih lasta
Na dvovodom krovu

STROJOVOĐA

 

Uporno N.
Hoda na koljenima

Tvrdi da mu je
Mina
Na ratištu
Odnijela potkoljenice

Nitko nije vjerovao

Onda je položio noge
Na prugu
I sačekao vlak

Poslije je ta
Lokomotiva udarila bus
Na prijelazu:

Neka vojska izginula
Regruti s nogama

Orašar

Dvije starice
Napuštene
Balerine

Dijele invalidska kolica
I sobu
Zatvorile se:

Gole se
Ispolijevale vinom
Nikada ne znaš
Viču

Anđeo može
U kutiji
Nositi tvoje kosti

Zato ih
Ispleši izmiči ih
Nakreći se

Nema dolje mrdanja

(probili jedva vrata
našli ih

obješene

u vunenim čarapama
bez prstiju)

Ruda željeza od koje je predsjednički brod

 

1.

Jednoga je jutra
S užasom
Kukac shvatio da je ponovno
Gregor Samsa

Ruke kosa kosti oči
Sve opet izraslo

Vraćen iz pauka
Okružen
Mrtvoleptirima

2.

Danilo Kiš je 1986. dobio
Književnu nagradu
Skender Kulenović i

(kao gost rudara koji su
financirali nagradu)
Posjetio kopove rudnika

Tomašica

Postoje fotografije Danila i Pascal
Dok u pozadini
Prolazi demper pun željezne rude

Tako on
Rođen po logorologici

Dobija nagradu imenom bošnjačkog
( ne židovskoga)
Revolucionara

Na mjestu koje će
Oh skoro vrlo skoro
Za godina šest

Postati najvećom logorgrobnicom
Nakon Drugog

Zatim tu dođe
Boris Davidovič:

Pasji sinovi Daniluška
Nisu ni ime
Promijenili

Lancima

BAŠTA SLJEZOVE BOJE

Ovako svjedoči
Nikola Ilije Bursać
Hašani 19.9.1995. godine:

“U selo smo ušli tiho
Sivi vukovi
Pred samu noć kiša
Starac je samo stajao
Pored štale

Čiji si stari
Veli mu mali iz Bosanske Krupe
Naš sine
Evo sad smo oplakali dan

Pa zar nas ne prepoznaješ
Ne vidim ja dobro djeco
Svetac ga njegov jebo”

“Poznao sam ga na
Mrtvorazmjeni odmah

Po sljezove boje
Džemperu

Na učiteljici
Prekopanoj kraj njega”

A ovako svjedoči unuk

BUNAR S VUKOM PUNIM KAMENJA

Koji završava priču o
Crvenkapi
Crven kapi

Kada se i smrt
Udobno ukrcala
Noi na korablju

Ulje na slici napustilo je portret:

S kazaljkama bude
Što i s napuklim fotografijama –

Sjedoperje
U kavezu

Nakon ptice

SNAJPERISTOVA MATER

Skida sa štrika
Pegla
Košuljice mecima

Kmečava zrna
Zavojima ide jod na usta

TAJ DAN KAD SE ODUSPRAVIM DA UMREM

Držat će me Novica Tadić
Za ruku čim pređem

Goli smo i zima
Kad naiđe voda ne boj se
To je moja mama
Uvijek se žali da se

Jastučnice sporo suše

(Zato što su
Bisage pune perja
Jedina krila na jahanom)

Nego jesi li se živ zemlje
Nakopo
Ona će tebe sada
Svaki dan prekopavati

Prazniti džepove
Po predkomorama

Invalidnina

Prije bosanskog rata sjajan pijanist

Zorom u rov im ubace granatu

Od petorice trojicu raskomada

Njemu nestanu ruke

 

Ima audio kazetu na kojoj je zapis

Njegovog sviranja

Brahmsova intermezza

U a-molu

 

Pušta je sebi noću

To su moji prsti

Poreda crne tipke na sims prozora

Dok ne zaspe

 

Onda Isus

Ponese te prste

 

Zovne trojicu raskomadanih

Granati vrati note

 

Otklopi klavir

Nadođe zemlja

Iz priručnika za ekshumatore

1.

Moja nišanjenja:
Jedan bio plav nizak
Mico se vidim brije se
E reko nesrećo
Na šta smo spali
Da obojica visimo na meni

Drugi mršav mlad
Cijepo drva u tranšeju preko
I mislim poštedi neko drvo:
Kad ostavi on sjekiru

Poslije mi pričo jedan
Na moru
Kako sam čito knjigu
Ala druže –
Reko gdje ću ovog

Nije ni za poštene
Mušice
Ni za vučenje oroza
Po dvorištu

2.

Bolnički spalitelj
Gleda moj Darwil

Vidim još nosiš
Kvarc oko ruke

Mjeriš nešto zglobom?