Poznavao sam vodnika koji je
Cijeli posljednji rat proveo u počasnom vodu –
Oni pucaju triput u zrak
Na vojničkim ratnim brzim pokopima
Nije bio ni dana na borbenim linijama
Mrtvi su stizali pojedinačno
Cijelorovovno
Po dvojica petorica dječurlija
Počasni je vod isto imao pune
Puške posla
Cijeli rat – nebo gađali
Po gradskim periferijskim
Seoskim grobištima po nebu
Pucali svakodnevno pojedinačnom paljbom
* * *
Još se uz grobove mogu naći čahure
Pune zemlje zavukle se u sebe
Kad je umro od raka u desnome ramenu
Trojica popova pjevali i zazivali
Gospodina da mu nebo podari
I jest zagrmjelo iza planine –
Povratna paljba dvosjeklost u mačevima
Cakli se jezero i u skupljačima soli
Znam mu i kćerku boluje od
Aspergerova sindroma –
“poremećaj iz spektra autizma
koji karakterizira normalna inteligencija
potpun nedostatak vještina neverbalne komunikacije
fizička nespretnost i …izostanak empatije”
* * *
(Zovu je Kišna djevojčica
Svira violinu
Prati pjesnike na Skenderovim
Književnim susretima na Kozari
Odmah tu
Pored rudnika Tomašice)