Dvostruki Aspergerov sonet

Poznavao sam vodnika koji je

Cijeli posljednji rat proveo u počasnom vodu –

Oni pucaju triput u zrak

Na vojničkim ratnim brzim pokopima

Nije bio ni dana na borbenim linijama

Mrtvi su stizali pojedinačno

Cijelorovovno

Po dvojica petorica dječurlija

Počasni je vod isto imao pune

Puške posla

Cijeli rat – nebo gađali

Po gradskim periferijskim

Seoskim grobištima po nebu

Pucali svakodnevno pojedinačnom paljbom

*  *  *

Još se uz grobove mogu naći čahure

Pune zemlje zavukle se u sebe

Kad je umro od raka u desnome ramenu

Trojica popova pjevali i zazivali

Gospodina da mu nebo podari

I jest zagrmjelo iza planine –

Povratna paljba dvosjeklost u mačevima

Cakli se jezero i u skupljačima soli

Znam mu i kćerku boluje od

Aspergerova sindroma –

“poremećaj iz spektra autizma

koji karakterizira normalna inteligencija

potpun nedostatak vještina neverbalne komunikacije

fizička nespretnost i …izostanak empatije”

*  *  *

(Zovu je Kišna djevojčica

Svira violinu

Prati pjesnike na Skenderovim

Književnim susretima na Kozari

Odmah tu

Pored rudnika Tomašice)

Dlanovi na jabukama

Osnovna se škola u Banja Luci

Zvala Esad Midžić

Poslije Branko Radičević –

“ne može se sunce

dlanom zakloniti…”

I gimnazija u Prijedoru tridesetak godina

Zvala se Esad Midžić

Potom Sveti Sava već dvadeset tri

Midžić od Amidžić

Brat od strica

Bližnji mali brat bratić

Dvadesetpetogodišnjak strijeljan od ustaša

17. 7. 1942. na periferiji Banja Luke

Kod rebrovačke crkve Rođenja presvete Bogorodice

Kad si otišao od kuće sveti

Savo majku si i oca svojega

Ostavio da plaču…

Počinjao je učenik Esad svoj pismni sastav

Izabravši temu za srpski

U istoj toj gimnaziji u čijem holu će mu bista biti

Sve do 1992. brončana

Netruljiva

Hrabri dječak komesar Krajiškog proleterskog bataljona

S ljubijskim rudarima

Četnici ga u zarobe u klopci prema Čemernici

Predaju ga ustašama

Ovi mlate

Ovi to kod crkve

Kod rođenja presvete

Esad je odbio posljednji hodžin blagoslov pred strijeljanje

Idi ostavi me

Hodža se podvukao pod svoju ruku

Mršavi komesar uzvikujući prokorača stratište kod

Crkve Rođenja Bogorodice

Tako je stradao u pola ljeta četrdesetdruge

Prijedorski gimnazijalac

Beogradski student prava

Heroj Jugoslavije od 5.7. 1951.

ozari nas istinom sveti Savo

prosveti razum i srce naše svjetlošću

božanke nauke

budi nam u tuzi iscjelitelj

blagoslovi da nam voće rađa

Ruka je svetog Save spašena čudom od vatre

27.4. 1594. od lomače na Vračaru

Jedni vele da je lijeva i da joj nedostaje

Prst odsječen još u Trnovu

Drugi – desna

I da je dobar običaj pod nju u kivotu

Podvlačiti se

U crkvi Trojice kod Pljevalja

Netruležna ruka

Dijarij nedogodivih dodira

Ruka za podvući se po milovanje

I traga joj nije bilo desetljetima

Sve do 1912. –

Ruku su iz zapaljene Mileševe spasili

Muslimani neki Čengići iz sela Potpeć

Kod Pljevalja

Drugi vele da su ruku s kivotom spasili

Muslimani iz Hisardžika

Kod Prijepolja neki Dizdarevići

Ili Kapidžići ili Amidžići

Midžići mala bližnja braća

Čuvali drveni kivot

U njemu voće spremali

Na netruležnom dlanu

Truležnu jabuku –

Imena pjesnika okačena na naslove

Gimnazija

Mali ekshumatorski esej

Jednom je i Mali princ

Upoznao čovjeka koji je

Palio i gasio svjetiljku

Telegrami sućuti sretno

Omarska Raspotočju

Nama je kopati

Stih šaptala čelična vilica Borisa

Davidoviča

Nađena s proljeća novočetrnaeste

I Isaka su Emanuiloviča isto

Gadno prebijali

Rebra mu zijevala

Kao golubarnički otvori

Iz popadalog kestenja curi sok

Pjenjen

Poput bijele konjske mokraće

Kruh gasi pšenicu

Kunići u zamkama

Ranjenici sa Neretve

Svi već imaju provjetrene dječije sobe

Po grobovima

I kredence sa zimničkom dinjom

Iz nekrologa E. Levinasu

“U djetinjstvu sam jako želio da imam

golubarnik”  Isak Babelj

U selu Zecovi

Pobili sve muško

U dolu odmah niže Djevojačko groblje

Do njega nova bijela crkva

Pognuti 89-godišnji starac

Hadžija od prije deset godina

S petog kata solitera

Ide sporo nosi ceger

Na glavi

Bijela bajramska ahmedija

Šapće škripi

S pismenom dozvolom

Čekista

Došaptava mi u liftu

Ja i moj habab neki Mile

Vlah iz Mačve

Zavlačili smo se zorom pijani

U odeske mrtvačnice

I gledali na stolovima poredane

Strijeljane kneginje

Kneginjice

Kako se još puše

Kao snijeg kojeg su

Tek njušili konji

O Goetheovom Kralju Vilovnjaku

Otac i ja smo jučer otelili kravu

Tek što je iz matere izašlo

Sklisko od placentnog znoja

Staro desetak minuta

Neuhvatljivo malo telce

Mi je pulziralo na dlanu

Nije bilo šanse da ga tako

Skliskog čvrsto držim

Brzokucajući specijalitet

Ispod sača

Drva su već iscijepana čekala

“…pogled me ne vara:

Srebrnim sjajem svetli vrba stara.”

Otac se dosjetio

Ostao sam držati tele za jednu mokru nogu

Dok je on munjevito pretrčao iz štale

U kuću i vratio se s produžnim električnim kablom

I fenom za sušenje kose

Tepao mu je

Kao djetetu kojem suši kosicu nakon

Kupanja u plastičnoj kadi

Umirilo se osušilo ugrijalo pod vrućim zrakom

Otac ga je lako zaklao

Potezčićem

Fen je još radio

Spušten na pod štale

I svuda su letjele slamke sijena

“Oca prođe jeza, pa jurnu još jače,

A u naručju mu dete rida plače;

U dvorište s mukom i skršen ulete,

A u zagrljaju već mu mrtvo dete.”

Uvečer smo šuteći jeli

Majka je prala kosu

Fragmenti o svetom Josipu, o Josifu Pravednom

 

Vrtoglavicom pustinje

Plašena je svaka kap

Ušparana

Vodenicom

Sveti Josip Josip od Kuće Davidove Josip

 

Zaručnik Josip Radnik Josif Pravedni poglavar

Svete Obitelji

Ništa mu o smrti nema zapisano

Znak mu je štap s pupoljcima ljiljana

Tesarski alat

Zaštitnik bolesnih i umirućih

Josip je s hebrejskoga “Neka Bog pridoda”

 

Angeo mu se javio: Josipe, sine Davidov

Marija je tvoja trudna

Župna je crkva u Prijedoru podignuta 1896.

 

Ime dobila po njemu

U kasno ljeto 1992. oslobodioci su je digli u zrak

 

Uz bok pozorišne zgrade

Komadi kamenog Isusa

Doletjeli su na pozornicu

Isusovi prsti komad glave i haljine

Napravili livadu

 

Praporak na štapu s pupoljcima

Stigao novi župnik mladi Tomislav Matanović

 

Vodio Caritas i mise za desetak preostalih baka i

Stranu mirovnu vojsku

20. IX 1995. su ga oslobodioci ubili

 

Odveli ga sa ocem

Josipom i majkom Božanom

Do prvog praznog sela

Našli ih vezane u bunaru sve troje na suhom dnu

 

(Drugi su oslobodioci 17. V 1942. u župnom stanu ubili

mons. Josipa

Kavrinovića, rođ. 1875. i njegovu kuharicu

 

Tri godine kasnije 1945. isti oslobodioci su streljali župnika

Josipa

Bockmanna, rođ. 1910. Nijemac)

 

Danas je na mjestu minirane nova crkva

Po istom imenu Isusova zemaljskoga oca

Novi je kameni Isus manje raznosiv

Ima sve prste

Pozorište pored sada ima krov

 

Župnik Matanović i njegovi roditelji iz bunara

Josip

I Božana

Leže u istom grobu iza kapelice

Kamera ga snima

Jer su im dvaput križeve iščupali oslobodiočeva djeca

 

Na bunaru lijepa Emina

Pjevuši uzima vodu

 

Pustinja se upravo zaplašuje

S tri kapi bačene u bunar

I tesarom koji uči sina tuđeg cedar blanjati

 

Vezanih ruku

Blogova godina

 

Grad Prijedor ima malo židovsko groblje unutar katoličkog groblja

Ograđena

Pa da

Ograđena parcela

 

Tamo se sinoć igraju dva

Kineska dječaka

 

–

 

Sve sam šape spalio u šumi

Gomilom tragova

 

Sinoć sam popio piće s herojem

Invalid ima

Jedinicu nogu odlivak druge

 

U ratu mu ubili zarobljenog brata

Dao dnk da ga nađu

Zovu jučer nisu mu našli brata

Našli nogu

 

Pa su tragovi išli za šapama

Čitav jedan put

 

–

 

Nakon objavljivanja pjesme o Oskaru Schindleru

Dobijem mail nepotpisanoga autora:

 

Schindlerov grob nalazi se u Jeruzalemu

U blizini

Autobusnoga parkirališta pokraj Sionskih vrata

Grob je smješten na najnižoj terasi desno

GPS lokacija UTM 711223 I

3517126 S. Zona 36N

 

Na grobu ima uvijek kamenja kao u onom filmu

Što je neobično za katoličko groblje

 

Pa je odmah mekanije

 

Vidi se još iz parkiranih autobusa

Po madracima u dječijoj sobi