Mjesečne arhive: Mart 2015.

Peter Semolič/Katja Kuštrin, Darko Cvijetić, Preveč plišasti medvedek

Na svoj šesti rojstni dan
Maša ni zmogla več trpeti bolečine
v levi roki, zaradi katere je bila edina
brez las na oddelku.
Poklicala je sedemletnega Ivana,
da ji odtrga roko ali pa jo že kako zadavi.
Ivan ni imel ledvice
in je govoril Maši, da potrebuje roko.
Ko so se vsi vrnili z Mašinega pogreba,
je Ivan ponoči vsaki igrači iztrgal po
eno roko in jih zakopal v zemljo za Mašo.
Na svoj deveti rojstni dan
je Ivan umrl, plešast in brez
druge ledvice.
Ponoči je prišla Maša.
Imela je roke, lase, spletene v kite,
in v dlaneh otroški ledvici.
A ni se imela čemu smejati,
niti s čim.

PREPLIŠANI MEDO

Na svoj šesti rođendan
Maša više nije mogla trpjeti bol
Lijeve ruke zbog kojeg je jedina
Gologlava na odjelu.
Zovnula je Ivana od sedam godina
Da joj otkine ruku ili je nekako zadavi.
Ivan nije imao bubreg
I govorio je Maši da joj ruka treba.
Kada su svi došli s Mašinog ukopa
Ivan je noću svim lutkama iščupao po
Ruku i zakopao Maši u zemlju.
Na svoj deveti rođendan
Kada je umro Ivan sav ćelav i bez
Drugoga bubrega.
Maša je noću došla.
Imala je obje ruke pletenice i dlanove
Sa dva dječija bubrega.
Ali se nije imala čemu smijati
Niti čim.

DEDA JOVIČINO SJEĆANJE NA KUĆU U LICI

miki mausDEDA JOVIČINO SJEĆANJE NA KUĆU U LICI
Na Nacionalnoj geografiji gledamo baba i ja
Kako dva ptića u gnijezdu
Kljunićima tuku u glavu trećeg

Dok im mater stoji pored na drugoj grani
S ulovljenom hranom u kljunu
Mirno čeka da nahrani pobjednike

Sinoć smo eto gledali isto na Nacionalnoj
Kako nerođena ajkula u maternici
Ubija prvu do sebe ne može izdržati

Bila curica u komšiluku kod nas
Krivo joj bilo četvorogodišnjoj
Što joj je mama trudna i što će dobiti brata

Ovako se igrale –
Mater legne na leđa pa mala kroz njezina
Usta doziva bracu viče nemoj još izaći Tooodoooreeee

I kad je mater u sedmom mjesecu mrtvorodila
Mala zašutila ne priča godinama
Oj Todore pa ti pobjednike čekaj

Noj od pijeska

Osamdesetsedmogodišnjak

Ničiji otac ničiji sin

U četiri zorom

Dahće u jezeru u bolničkom

Klozetu

Ugasiv predvečer

Zrno već u pustinjožitiju

Košulja

Koja sat već klizi s ofingera

Skupljači školjki tako kažu

Za šapat –

Može se čuti

Još dok riječ u grlu

Zaobilazi grkljane

jaje

Moljenja po logorima

Sjedi na klupi u Domu zdravlja

Nakon infuzije

Nema kaže bolnica

Citostatike za rak pluća

Da vidiš djecu po odjelima –

Dječaci zarozanih

Nogavica glava umotanih u

Znojne košulje

Mašu bakljama viču straše

Pčele

Prestravljene ginu

Ispred zadimljenih košnica

U epoletnom zanosu

Kojim u kapi meda

Pupoljci topole

Dohranjuju sjekiru

lice

Wojzeck

Bijeli brezovi križevi

Koje je iščupane iz zaleđene zemlje viđao na izlazu iz sela

Sad su se nošeni bujicom oduspravljali
Kao pri uslišavanju molitve
Našaptane
U kapoov jastuk

VRČ, PRESIPANJE

Bernhard piše o Anteleju u Portugalu
Gdje naprimjer ne pokapaju pse
Leže tako na otvorenom uz ceste raspadaju se
Ukočenih nogu uperenih u nebo suše se
Na suncu

Seljaci ih ponekad bacaju pod narančina stabla
Za veći urod
Pa procviljuju i škripe utapajući se u sok

Antigonini Polinici
Psolinici ostavljeni u prašini

Ni oni bijeli kneževski hrtovi sa po dvije pjege na butnim
Krznima
Ne bi dospjeli u Eteoklov čopor

U prolijevanom vinu krije se davna
Presutost čokota
Sjenkom breze uz vinograd