Ili već tako nekako, pokušao sam pojasniti tu riječ gospodinu doktoru Petrichu. Izgledala je kao lagana riječ, a eto pokazala se samo fotogeničnom, i teško pojašnjivom. S doktorom dakle u nedjeljnoj sunčanoj, jutarnjoj šetnji čaršijom, dok nas snimaju kamerom i hvataju mikrofonom dvojica dvadesetpetogodišnjih realizatora snimanja našeg razgovora.
Za njemačku televiziju, s doktorom Wolfgangom Petrichem, o dvadesetgodišnjici mira u Bosni i Hercegovini. Mladić s kamerom je Kinez i doktoru Petrichu se obraća na njemačkom. Razgovaramo pak na srpskohrvatskom.
Odmah smo se oko toga složili. Na čemu pričamo.
Austrijski Slovenac ili Slovenački Austrijanac, nekadašnji Visoki predstavnik UN-a za Bosnu i Hercegovinu, te nekadašnji veleposlanik Austrije u Beogradu. Govorim doktoru Petrichu o robnoj kući PATRIJA, na trgu, ruiniranoj i praznoj, o metafori imena robne kuće i njezina prijevoda s latinskog – Patria/Otadžbina/Domovina.
Kažem da bi napuštenu, zapišanu zgradu Domovine/Otadžbine/Robne kuće, trebalo ostaviti tu, upravo takvu, kao spomenik nekadašnjoj zemlji.
Ispred PATRIJE, djed prodaje kuniće. U kavezima. Po deset ili petnaest konvertibilnih maraka za jednog zečića.
Ispred ruinirane Domovine/Otadžbine, na trgu s imenom heroja iz posljednjeg rata, kraj Koledža od hotela Balkan – kunići. Trojica.
U tri zasebna kaveza. Konstitutivni kunići u samosvojnim kavezima. I gleda ih bivši Visoki prestavnik UN-a za BiH. Zečevi promrzli, prepadnuti, bježe po slami, jedan bi drugome, da se ugriju, ali ne ide to tako, drage moje zeke.
“A koja je vaša domovina, Darko, ne zaboravite ja sam i Slovenac?” pita me doktor Petrich. “Moja je domovina Jugoslavija, gospodine doktore, ona što je nekad postojala. Što je sad već kao san. Možda će jednom taj san – kada sva ova geografija bude u Europskoj Uniji – ponovno naći svoje sanjače, neke druge dječake. Ali, znate i sami, domovine su takve, imaju osobinu da iznevjeravaju.”
“Ovi kunići su uvijek tu na trgu, ili samo danas?” još dodaje doktor Wolfgang.
“Ovi kunići, gospodine doktore, samo danas.”
Sjenogenični, prijedoreskni kunići, puni golubarničkih ideja o nebu i nošnji pisama.
