Bio sam Pumpar pitke vode u Rudniku Omarska 1985/1986
Prije trideset godina.
Pumpar pitke vode u Omarskoj. (!)
“Pumpar pitke vode” – tako je puni naziv mojeg prvog radnog mjesta, u tek otvorenom Rudniku. Nadzirao sam rad pumpe, koja je sa tridesetdva metra dubine crpila pitku vodu i vodovodom odašiljala rudarima.
Ali, vukla je previše željeza u vodi.
Pa su ugradili sustav za deferizaciju vode. Nadgledao sam ph vode, njezinu kiselost, uzimao uzorke, pratio rad bučnih elektro pumpi.
No, uzalud.
Previše željeza u vodi.
Na kraju su odustali.
Našli su izvor pod Kozarom i odatle vukli vodu.
Onda je počeo rat. Vrelo bilo ljeto, jedni rudari su tukli i ubijali druge rudare, za vjeru.
I nisu im davali vode. Kao da oba boga nisu halucinirali od žeđi u pustinjama.
I tražili bunardžije i pumpare po fatamorganama.
* * *
Javljaju mi iz Slova Gorčina da pripremim nešto kao kratki osvrt na temu “Kultura i umjetnost u BiH – stanje i perspektive”, da se pridružim diskusiji na nekih desetak minuta.
Nema problema, odgovorim:
Saša pričao kako je ovoga ljeta bio na pokopu starice, ispalo je nekako slučajno, bili su zapravo na proputovanju, svratili u novootkriveni rod….kad zatekli ih u žalosti.
Baka se upokojila, tko zna čija, i koliko im bliska.
I ljudi dolaze, lijes je otvoren, baka izložena, “smirena i voštana”, veli Sale.
Odjednom u kuću ulaze bliznakinje od oko osamdeset godina.
Jedna je napadno našminkana, u haljini koja promašuje dva stoljeća, druga pogleda oborenog, siromaški odjevena.
Dvije bake, identične, došle umrloj prijateljici na daću.
Našminkana se sestra nagne i poljubi u čelo pokojnicu.
I ostao ogroman otisak crvenog ruža za usne na čelu mrtve bake. Ogroman cvijet.
Kao velika crvena petokraka posred čela, pričao Saša.
A dva minuta stariju sestru sramota.
Sagnula se i ona. kao da će i ona poljubiti pokojnicu s crvenim znakom na čelu, i krišom pljune i obriše otisak sestrinog poljupca.
Zatim obje žurno izlaze, svađajući se.
* * *
Prijatelj B. (osoba B) napada me na facebooku, u inboksu, u ograđenom razgovoru, jer mi je među virtualnim “prijateljima” na facebooku, pronašao izvjesnog A. (osoba A) koji ga je premlatio u obližnjem Rudniku – logoru..
Znači da ga “skinem” s popisa prijatelja, pišem mu, da ga “obrišem”? “Skini ga, kaže moj prijatelj B.
Onda me A. pita u inboks, zašto sam ga skinuo s popisa facebook prijatelja. Kažem mu.
Nije istina, piše mi sada A., ja sam ga spasio one noći kad su ga trebali streljati s još četvoricom iz Ljubije.
Onda skinem i prijatelja B. s popisa virtualnih prijatelja na facebooku.
Obojica su još u logoru i to na mojem zidu.
Kao da je moj zid ograda, žica, a ne pokemonijada na “Vremenskoj crti”.
Predložim im virtualno prijateljstvo.
Obojica me blokiraju.
* * *
darko cvijetic 