Mirno sam gledao kako dvije mlade stažistkinje, medicinske sestre, pažljivo i pedantno depiliraju očevo polusvjesno tijelo, pred operaciju.
Nakon nekog vremena, zaboravile su da sam prisutan u sobi.
Sva je bolnica kao austrougarska konjušarnica, kaže starija.
Idući mjesec odlazimo, muž i ja,
idemo prati i masirati švapske guzice, ovdje se ne da živjeti, kaže mlađa, i dodaje da je trudna.
Dok oca briju oko penisa, odakle će počinjati kirurgov rez, iz mraka sobe, iz kutka gdje su zaboravile da bdijem, velim im – smijem li otvoriti prozore konjušarnice, kad tatu odvedete u dvoranu, nema zraka ovdje.
Jedan bio što je po Sarajevu pucao s Jevrejskog groblja, po Tršćanskoj ulici, svako jutro, i svako predvečer, kada sunce zalazi, čitavu 1992. godinu.
S groba cadika Isaka W. tako bi dolijetalo isplanirano zrno.
Cijev je polagao na cadikov podnožni kamen, na kojem je zdesna pisalo – meko sam, meko uzglavlje, oslonac Njegov na zemlji.
I danas ima čahura taj što je ostavio, da dotrune cadikov ležaj.
Ali, prije će biti, da pogođeni subotom dođu s cadikom uzglavlje meko podijeliti, i zrno po zrno iz grada vraćati. U pogaču.
Našli je pola u masovnoj na kosini
Pola glave jednu ruku jednu nogu jednu dojku
A mrtvi isto imaju fantomsku bol za nedostajućim udovima:
Ne možeš ležati na više mjesta
Nije te ni bilo na više mjesta
Premještali je iz primarne u sekundarnu
Pa u tercijalnu pa u kvartijalnu
I tako je svu isprenosili naprenosili i na kraju
Eto što smo našli nakon ekshumacije Jugoslavije.
VIBER je VOIP (voice over IP) i IM (instant messaging) aplikacija za pametne telefone:
VIBER je smislio izraelski biznismen Talmon Marco; Talmon je hebrejsko ime; značenje LEVIT; Levit je potomak Levija, pripadnik plemena Levi, kojega je rodonačelnik sin Jakovljev, Levi.
Marcus, Marco, Marko – lat. Marcus – mlat, čekić, ratni; na kršćanstvo prešao pod utjecajem Pavla. Ubili su ga u Aleksandriji a ostaci su u Veneciji.
Riječ EMOJI na japanskom znači piktogram, a u cijelom svijetu ta se riječ odomaćila kao naziv za slikovni znak u online komunikaciji, kako bi se izrazile emocije.
Emojiji, emotikoni ili smajlići….
Postoji i EMOJIPEDIA, EMOTIKONOPEDIA.
Tako sam objasnio zašto sam knjigu nazvao “Emotikoni u Viberu”
Kamenjem smo gađali osinjak, brat i ja.
Dvije su nas laste promatrale.
Kao da su željele upamtiti tu sliku, prije nego odu.
Tetka Anka ovako pričala, o rođenju mojega oca, njezinog najmlađega brata:
“Ne može Milutin biti 1941. godište, nikako.
Baba Janja umrla sa pedesetosam ili devet, tate Ostoje mama, i tetke je mrtvu okupale, kako običaji nalažu, a to je moglo biti negdje blizu Preobraženja, jer je dan već bio kraći.
Tetke su babu Janju okupale i to posljednjim komadićem sapuna koji smo imali. Tetka koja je kupala mrtvu babu Janju, bacila je sapun na kraju šumice, gdje sam se znala igrati.
Sapun je vrijedio koliko naramak pšenice.
A ja ga našla, ubijeđena da je od samog boga poslan da operem malom Mići pelene i obradujem mater.
Zaboga Anka, pa to je baba Janjin sapun, rekla je zapanjena majka i otišla preprati ponovo Milutinove pelene.
Tako da je sigurno da si četrdeseto godište, a ne četrdestprvo, jer si kao beba umotan u pelene s mirisom osapunane mrtve babe Janje, a umrla je dok se još nije pucalo, prije nego su nas otjerali u Jasenovac četrdesetprve.”
Sad je bar sapun jeftin, završila je, a i pelene se više i ne peru, jedino mrtve i dalje nasapunavaju, pa su sve čišći.
foto Mišo Mirković
