Mjesečne arhive: April 2017.

Pjesma za Anne Sexton

rekvijem za šahistu

foto – Mišo Mirković, REKVIJEM ZA ŠAHISTU

 

 

 
Dijete iz zgrade
Našlo obješenog i pričalo s njim
I bivalo s njim i igralo se pod njim
 
Tako ih zatekli
Mala olovkom iskrižala ostavljeno pismo
 
Rashlađenih očiju punih
Zaostale vode
Kroz mliječnu krezubinu pušta slovo “s”
Da šušti cijelu rečenicu –
 
Malo je i saputao

 

 

KAD NE GLEDA

 

 
 
Djetetu oko vrata visi siperak, umrljan jučerašnjom kašicom. Otrgnutih krila angeo pokušava ustati, poput riječi koja se navikava bivati izgovorena.
 
Nebo isiše pticu u crnu mrlju, dva dječaka olovkom na vratnom štoku gledaju da li rastu.
Gospođa sa sedmog čuva sve kćerkine mliječne zube u teglici s čahurom iz sinove puške.
 
Grizu se kad ne gleda.
Tjera osu pokretom ruke s burmicama.
 
Mladi šegrt kod zlatara – svaki dan lemilicom spašava Isuse odvaljenih ruku sa križića. Kaže, svaki dan ga opet zakucam, ali ljudi stalno donose nove i nove.
Grad će biti pust.
 
Kao kad u ratovima pokapaju poginule oficire.

Pismo Sancha Panze

cvijeta bez naočala

foto – Igor Motl

 
Majka mi se ubila, rekao je što mirnije, i sada se sjećam da me poljubila posljednju noć.
Odlučila je da je prestane da jede i tako se ubila.
Kao Simone Weil.
Kad je dijete još dijete – gdje je jezik?
Kada se šuti, kada je glazba – gdje je jezik?
 
Mangup angeo koji ukrade nečiju molitvu, dugo spremanu i pomno izabranih riječi, i čuva je i od sebe je skriva.
Kao što ima ljudi što sakriju kosti drugih ljudi.
 
Kršćanski su teolozi imali veliku raspravu – uskršnjava li tijelo u stanju u kojem je i umrlo ili se vraća u neku mladalačku tjelesnost koja onda tek uskrsava?
Origen siječe raspravu: uskršnjava slika tijela, eidos.
 
To je točka na kojoj ustrašeni na vijest o mrtvome u kući, pokrivamo zrcala tkaninom, televizore i prozore.
Eidosu ne trebaju riječi.
Wittgenstein je imao oči.
 
Dječija se tuga svija uz svako posjedovanje.
S plišanim se medom valja rastati, kao i s rukopisom pošavši u vrt, u vort.
 
Prestati sva pitanja oko sebe i pustiti svijet k sebi. Kada se mama ubila, rekao je, shvatio sam da Narcisa ne opčinjava njegov lik u vodi, nego pozadina iza svojeg lika koju je iznenada vidio u vodi.
 
Vjetrenjača uključuje vjetar, uključuje njegovu smrtnost. Jer je osporavanje moći iznova tkanje tek isparanog, Peneolopin posao.
Kad specijalci sa psima brane glumce od časnih sestara s krunicama, to vojnička groblja veselo hrle na scenu;
 
no, ipak, malo je strašno, priznat ćeš, sire, kad s turske plaže ustane udavljeni dječak Aylan i kaže publici, (eto njemačkoj publici, recimo) – “od 1990. četiri ste milijuna Arapa pobili. Poravnat ćemo to.”
 
A u publici tajac, kao kad rašlje nanjuše bunar a kartonski mač vrhom poboden, još oštriju sjenku da.
Kao kad sami vratove kolajnamo žilet žicama.

Baka Anka: studija lica

baka

Osjećanje koje temeljito i sporo obuzima bajke,
odmah po ispričanosti.
 
I boje imaju pauze; jedna takva kao pustinjak spava u grobu da se navikne na smrt:
ona joj prati blagu crtu lica, odmah iznad očiju, ka sljepoočnim udubinama.
 
Nebo je uvijek za tvoju visinu udaljeno od zemlje, kao da je tek rekla.
Umirene tanušne obrve.
 
Pa angeo zadrhtane brade, koji kao da je kod klauna šegrtovao – takve joj trepavice i bore s čela.
 
I još se skrivaju i kazuju da je sve naučeno šegrtujući klaunu bijeli puder za strah, i kosu.
 
Sjenke se zavlače jedna drugoj pod suknje, i modiljanijevski izvlače vratove, na svjetlo pored otvorenog prozora.
Miruje i ne govori.
 
Posivjele usne, kao rukavi preširoke pidžame, kriju izmršavjeli jezik.

Grob je prazan, zašto si tu?

ćuko

foto – Mišo Mirković

 

 
 
 
 
Taj je Josip iz Arimateje tražio i dobio od Pilata odobrenje da položi Isusovo tijelo u grob.
Skinuo ga je s križa, oprao tijelo, umotao ga u kupljeno platno, uvio ga i položio u grob.
 
Nijedno ga Evanđelje do tada ne pominje. Svi su se apostoli razbježali.
 
Nastupa on, imenjak Isusovog zemaljskoga oca.. Marko ga pominje, i pominje dvije žene koje su promatrale polaganje u grob, da bi upamtile mjesto i došle kasnije.
 
Josip je uradio ono što su morali oni, razbježani učenici – sahranio Učitelja.
Zatim je nestao, i pustio tišinu u počivalište.
Tišina subote.
U nedjelju, On je već ustao i uznio se k Ocu.
 
U grobnu prazninu došao je angeo u bijelom, onaj što ima Objaviti.
 
Nikoga nema. Ni Njega, ni Josipa….
Mora čekati na žene, uplakane, one koje su promatrale šta je i gdje radio Josip iz Arimateje. Angeo im ima reći – zašto traže živoga među mrtvima, ali još ih nema.
 
Prstokršljiv angeo, čeka, da praznina ovrši svoju svrhu. Poput tuge po maternicama kada ih bebe napuste.
 
Prstokršljivost naslijeđena od moje ili tvoje majke.
Žao mu je, odsutan je s neba, gdje upravo svi su i traje proslava Njegovog dolaska Ocu, i samo je on ostavljen, u bijelom, i u tuđem grobu. Najusamljeniji je angeo i na najtužnijem mjestu.
 
Čeka.
Na žalosne žene, one koje su promatrale Josipa, piše Marko.
 
One dolaze i kazuje im. Miran, ali nestrpljiv. One ustrašeno pobjegnu.
On slegne ramenima.
On slegne krilima.
 
Zašto onda ne odlazi, ponedjeljak je? Kao pred kuću iz koje se otišlo, tako će biti, čim izađe na trijem groba.
 
Zato još sjedi, zamišljen, prstokršljiv, praznogrobov bijeli angeo.
 
Zadržati značenjsko polje svijeta znači ostaviti ga tu, između Objave i razbježanih apostola.
Svatko će svoj grob popuniti, tkogod je plaćen maternicom.
Poslije će ga grob napustiti ili će on napustiti grob, kao što je materino utroblje.
 
Sve sebe ponovno pozdravlja, misli još on.
Polako ustaje i izlazi.
Uskoro će nahrupiti rulja, da vide preznačenu prazninu i uvjere se. To proljetnost u meni sebe prepoznaje. Kao nalazak svoje kolijevke, savijene u nadi čuvanoj za grob.
 
Isti je put ka gore i ka dolje, Heraklitov je izrijek. Otud stojimo na trijemu svojeg nestajanja. Zato smo obdareni smrtnici, zato smo putnici, zato čekamo uplakane žene za sobom.
 
Samo se Lazar iz Vitanije vratio u svoj grob i drugi put.
Izašao po pozivu i zaboravljen se vratio. Stranac je onaj tko te uvjeri da si sam kod kuće, kazano je.
Tako je to.
 
Trče ljudi, evo ih, glavinjaju pred prazan grob. U košulji darovanoj za nov krov, odletio je angeo u bijelom.
Na njega se gore, uz Njega, već čekalo.
 
Na njega, odronjivog od svaki zemljani zid.

Pionir i Trojeručica

profilna s naočarima

 
 
Uvučen rukav košulje namjesto lijeve ruke, do iznad lakta. Obogaljeni pedesetgodišnji starac, nišandžija iz rova broj šest. Oslonjen na zid desnim ramenom, prosi na ulazu u crkvu.
Išli smo u razred.
 
Zašto Shakespeareove komedije (danas) nisu smiješne?
Zato što je dječak iz Chaplinovih filmova ostario i umro, i ostavio Charliea da se tužno krevelji kroz povijest vrpce.
 
Samo prenuti barut, kao počasni meci, kao hranjen golub, kao star Boris Davidovič dok čeličnom vilicom šapće, mili, o mili, o baćuška, pa ništa, ništa ne razumiješ, rođeni.
 
U izborene samoće nitko ti više neće ulaziti, mili, ostat ćeš sam, zakašljan u svoje maramice, kao i svi čarobnobriježani, mili.

Paraolimpijske himne – NOVA KNJIGA

himne foto

DARKO CVIJETIĆ

PARAOLIMPIJSKE HIMNE

Dragi prijatelji, nova knjiga!

Zahvaljujem se Peteru Semoliču, Katji Kuštrin, Andrijani Kos Lajtman, Veri Pejovič i velikom i sjajnom POIESISU !

“Zbirka je koncipirana dvojezično, tj. sve su pjesme prevedene na slovenski jezik. A prevedene su s onog jezika čija je ljepota upravo u širini i prirodnosti kojom ujedinjuje nekoliko jezičnih varijanata – bosansku, hrvatsku i srpsku. Dakako, ne zbog neke intencije ili programa (pjesme su nastale mnogo prije zadnjih jezičnih previranja) nego stoga jer je to jedini jezik kojim Cvijetić piše i govori i jedini koji, vjerujem, smatra materinskim – jer ga upravo takvog usvajao, i takvog ga živi.

Bila mi je velika radost i čast pisati predgovor zbirke jer je Cvijetićevo pjesništvo za mene sasvim jedinstven fenomen.”

dr Andrijana Kos Lajtman

Dvojezična zbirka poezije suvremenog bosanskohercegovačkog pjesnika Darka Cvijetića Páraolímpijske hímne / Paraolìmpījskē hîmne donosi dvadeset i pet pjesama jednog od najzanimljivijih pjesničkih glasova s područja bivše Jugoslavije. „Smrt i rane provodna su mjesta ove poezije koja u spektru individualnih sudbina, nikada dovoljno istih i nikada dovoljno različitih, meandriraju Cvijetićevim opusom. Jasno je, dakako, da to gotovo nikad nije prirodna ljudska smrt, već smrt ozbiljena na podlozi rata kao stvarnosti koja je onkraj racionalnog i koja se generira iz zvjerskih nagona koji, čini se, posjeduju svoje trajno mjesto u čovjeku. Gotovo svaki Cvijetićev tekst stoga ekshumira jednu ekscesnu smrt ili invalidnost (kako tjelesnu, tako i duhovnu), pretvarajući se u tom svom naumu i sam u eksces – eksces (pjesničkoga) jezika.“

(Andrijana Kos Lajtman, Poetika iskopavanja, kartografija ranjivosti)

Pjesme su preveli Vera Pejovič i Peter Semolič, predgovor je napisala Andrijana Kos Lajtman, pregled prijevoda je uradila Petra Koršič, fotografija na naslovnoj stranici i izrada naslovne stranice je rad Katje Kuštrin.

Knjiga je dostupna na sljedećim linkovima:

Besplatni PDF.
Knjiga sa mekim koricama.

Dvojezična pesniška zbirka sodobnega bosansko hercegovskega pesnika Darka Cvijetića Páraolímpijske hímne / Paraolìmpījskē hîmne prinaša petindvajset pesmi enega najzanimivejših pesniških glasov s področja nekdanje Jugoslavije. »Smrt in rane so vodilni motivi te poezije, ki v spektru individualnih usod, nikoli dovolj enakih in nikoli dovolj različnih, vijugajo skozi Cvijetićev opus. Seveda to ni nikoli naravna človeška smrt, ampak je udejanjena na podlagi vojne kot resničnosti, ki je onkraj racionalnega in ki jo sprožajo živalski nagoni, za katere se zdi, da imajo trajno mesto v človeku. Skoraj vsako Cvijetićevo besedilo tako ekshumira neko ekscesno smrt ali invalidnost (tako telesno kot duševno), pri čemer se pri svojem namenu tudi samo pretvori v eksces – eksces (pesniškega) jezika.« (Andrijana Kos Lajtman, Poetika izkopavanja, kartografija ranljivosti)

Pesmi sta prevedla Vera Pejovič in Peter Semolič, predgovor je napisala Andrijana Kos Lajtman, jezikovni pregled prevoda je opravila Petra Koršič, fotografija na naslovnici in oblikovanje naslovnice je delo Katje Kuštrin.

Knjiga je dostopna na naslednjih povezavah:

Brezplačni PDF.
Mehka vezava.