Dizniled

foto – Mišo Mirković

 

 

* * *

 

W.Disneya odmah nakon smrti, u skladu s njegovom voljom, zamrznuli su, te na 180 stupnjeva ispod nule iščekuje uskrsnuće.

 

Za to vrijeme, nacrtani miševi govore.

 

* * *

 

Na obilježavanju dvadesetpetogodišnjice zatvaranja

Obližnjeg logora

Potukli se bivši logoraši

Oko zasluga komemoriranja

 

Policija koja ih nekad tukla

Razvajala ih

Nemojte ljudi sramota je

 

* * *

 

Nacističke glavešine pogubljene su 16.10.1946.

Gering se jedini ubio, oko 23 sata, 15.10. no, to drugi osuđenici nisu saznali.

Fon Ribentrop bio je prvi.

U dvorištu, gdje su američki oficiri igrali košarku, postavljeno je troje vješala.

Dva su radila naizmjenično, treća su bila rezerva.

Rozenberg je bio četvrti, vješala dva.

 

Obješeni su potom smješteni u kovčege i fotografirani kao dokaz.

Tijekom noći prevežena su u Dahau, gdje su posljednji put potpaljene krematorijumske peći.

 

Spalile su lešine svojih tvoraca.

 

Dvadesetsedam (27) kilograma pepela rasuto je u potok, potom se ulilo u rijeku Isar, koja prolazi kroz Minhen.

 

Da su tu vodu zaledili, da li bi i u njoj Nešto čekalo, kao kod Disneya.

Dok nacrtani miševi silaze s papira

U prave kaveze.

On se zove Nar, ona Kiša

 

Jastreba u daljini pridavljuje oblak

Orač sruši njivu u nebo

Pa vuna škripi od prašine

 

Među krticama šapuće se o cvijeću

Truplo lampe ima užu sjenku

Nakon bakine smrti

 

Na zaboravljen kolosijek kod Keksare

Vagon prskan hrđom zarasta u drugo ime

 

Prsti su poravnali ćilim

Potom se uvukli u rukavicu

 

Klavirštimerova slijepa kćer

Jasno čuje kako se vrapci probijaju kroz pljusak

Kao crn tepih

Voda za ptice zauvijek je natrunjena odrazima dvaju lasta

Između sedme i desete godine života gubimo sposobnost dublje komunikacije sa životinjama.

To svakako primjetimo kasno, kada već povjerujemo da komuniciramo s ljudima jezikom.

Cijena šutnji otada samo raste.

 

Usta zamalaksavaju, gospodo.

Uskoro ćemo njima opet samo jesti.

Govor se seli u dodir, trošen brižljivo svjetlom.

 

Na mušemi ribizla kaplje kao iznošena infuzija.

Ako živo srce, netom nekom izvađeno, staviš u toplu vodu,

ali brzo, brzo, ono će još i zapumpati par puta, čak i do sedam, pa se tek onda naglo promjeni u boju staračke pljuvačke, i klone.

 

A tko je ostao zadivljen nad stanućem prvoga srca?

Tko je gledao Prvo zaustavljanje, očima nauljenim od

 

neuslišive molitve?

 

Ovo mene od vode, raspijeskalo se iz neba u pustinju.