Mjesečne arhive: Decembar 2018.

Rekla je da će mi smrt narezati na rečenice

 
 
Ona je njegovateljica
U staračkom domu na gradskoj periferiji.
Ona i pjeva u crkvenom horu.
Lijepa je, visoka, s prodornim glasom u njedru.
 
Bakica kojoj sam došao u posjet, šapće mi
Kako je njegovateljica tuče kad nitko ne vidi.
 
Ali da je sinoć bio Isus.
I pitao je da bira od koliko dugog raka grla
Njegovateljica da umire?
 
Rekla mu, još prišapnu –
Pa tko ti pjeva bolje nego oni što tuku.
 
A on oči iskolačio,
I sve me miluje.

Oficirov dnevnik: Miner

mats anda

foto – Mats Anda

 

* * *



Oficirov dnevnik: Otac


Idem rekao je

Moram u korak zakasniti

Na jedno mjesto


Postajem težak svojim riječima

Spast ću im, otrest će me se

 

U sobi sa stvarima

Koje ničemu ne služe

Podojiti uzme tri četvrtine smrti


Smežurava jagodice ledenim puščanim uljem

Govori da čiviluci deru marame

Viče na pjesme da ne budu teže

Od mrtva vilin konjica


Da i boca u koju je greškom ušla pčela

Nosi poruku za more

 

 

 

HANA K.



Dnevnik čekiste: Crnokosa

Šesnaestak godina

U betonskoj samici: kocka visoka metar i pol


Štakornjak do gležnjeva

Pun vode

Unutra četvrti dan trese se

Drhti i urla u tamu


Kao da joj jidiš

Klati

Sijalicu u grlu


I klati se, zaklati

 

 

* * *



Oficirov dnevnik: Miner


Pred noć donio mi mapu miniranja

Ulaza u šumu.

Haiku, veli – pet plus sedam plus pet


Prije rata minirao u rudniku.

Dizao cijela brda.

“Tada sam minirao u sonetima i

Nerimovanim sonetoidima –

Četiri četiri tri tri,


Ruža će uginuti makaze po makaze, majore,

Slučajno ako zamirišu.”

 

* * *

Oficirov dnevnik: Majka

 
Snajper je uzela dva mjeseca iza silovanja.
Legla bi na stomačić – da ga što bolje pritisne.
 
Hitac je paučina
Između dva mesa, srećo,
Rekla bi, odebljavana drugim stanjem.
 
Iscijepat ću ti naramak neba,
Tako se kaže.
Moraš mirovati da
Možeš čuti kako u vodi vidri kuca srce.
 
E, to je meso između dvaju paučina.

* * *

 
Oficirov dnevnik:
 
Pitomac svježe školovan, poslan mi prije tri dana, jučer u rovu rukom ubio leptira.
Zvali me. Kol'ko hoćeš ih tako pukne.
Spremio jadan leptira
U kutiju s municijom.
Plakao je i tješio sam ga.
 
“U tvojim sam godinama”, pričao sam mu, “ubijao vrapce u sljepoočnice.”
 
Smirio se.
To s vrapcima uvijek upali.
A da šav štrika ranu crnokončićem pokoljenje po koljenje.
To im nikad ne kažem.
 
Niti im kad tepam da su cvrkutavci.
Niti da je leptir prebrzo dovršen angeo.

Rigoletto

krug

foto – Hengki Koentjoro

 

„LASSU IN CIELO VICINO ALLA MADRE“
(GORE NA NEBU, ODMAH PORED MAJKE)
 
 
Špugi se u četvrtak ubio kalašnjikovim.
Pustio je Rigoleto, stan je grmio
Ugurao je orla u cijev
I kalaš mu rasperjao glavu
 
Inače, Špugi bio odlikaš
Inače, Špugi bio veteran dva rata
Inače, Špugi bio snajperist
Inače, Špugi stavio sina ispred da gleda
 
Još u utorak
U baru mi je pijan pričao
Kako sanja majke onih koje je skinuo
 
I kako im zbog sinova
Obećava da će umrijeti u snu
 
 
 
BELLA FIGLIA DELL'AMORE
(LIJEPA KĆI LJUBAVI)
 
 
Otkad nemam sisu
Više mi je hladno, rekla je
 
Takva mjesta, nerođeni dolaze da se sakriju
Od rađanja, od onih koji bi da ih izvuku
Iz zemljice
 
Ne traže te na takvim mjestima, i ako
Dovoljno šutiš
Navedeš stvari oko tebe da progovore
 
Hladno je i
Prešutanom mesu
I čaši za mlijeko i
 
Tinta zagori od takvih riječi –
Samo malo okreneš glavu od vatre