Mjesečne arhive: Septembar 2015.

Generacija bez kosti, Pozorište Prijedor

Ostalo

plakat generacije

POZORIŠTE PRIJEDOR

GENERACIJA BEZ KOSTI

(po motivima drame Hadersfild, Uglješe Šajtinca)

Autorski tim:

Režija i scenografija : Darko Cvijetić
Asistent režije i muzički urednik: Igor Motl
Pomoćnik redatelja i šaptač: Zorica Jojić
Grafički dizajn: Vladimir Vanja Vlačina

IGRAJU : Ena Radovanović
Branko Janković
Srđan Kneginjić
Siniša Vučićević
Vedran Marčeta
Želimir Rivić

Tehnička realizacija:

Šef tehnike i majstor scene: Milenko Bilbija
Inspicijent: Dubravko Vukadinović
Oblikovanje svjetla: Goran Šobot
Garderoba: Mira Santrač
Majstor scene: Milan Kešin

Tekst i predstava GENERACIJA BEZ KOSTI nastajali su tokom dvomjesečnog timskog istraživanja fenomena generacijskog raspada i empatijskog deficita u vremenu postratnosti a na osnovu dramskog predloška HADERSFILD, Uglješe Šajtinca. 

Dekonstruirajući zadati odabrani tekst – nalazili smo sebe zapletene u raspadu sopstvenih generacija i njezinih vrijednosti. I tražili smo dobro u nama, dobro, koje bi moglo biti uporište za nadu, za sutra, za generacije koje dolaze i donose svoje kosti.

Predstavu posvećujemo preminulom glumcu našeg pozorišta Radenku Bilbiji (1956 – 2015)

autorski tim projekta “Generacija bez kosti”

TJELOSKRIVANJA, KOSTIMICE

Ostalo

tjeloskrivanja

klah klahu klaše klasmo
oklah klan
lastu dvije
 
rasklah rasklaše rasklahu
rasklasmo
klasno proklani
lani
naklani
preklani
 
uigran igrač upucana puška
uklan nož
prekoljice ukoljice
 
preklani tri
lani lane dva
 
rasklaste isklaste klaste
klas dva
klasu klasiće
 
u lavoru vruće domovine
zaklijavao se
proklijavao zaklijao
klijao klao dva
dvojicu selo
 
troju
rastrojio
načetvoro
trojicu
 
sad sam
samoklan
diže dubok klanac
igraju se žmire uz klance uz rudnik
 
niz jezero u jamici
na kosici kod jakare

Lepe Radić dva

Ostalo

konji iz vode

U ulici do moje

S imenom obješene mlade partizanke

Arkanovi strijeljali dvojicu rođene braće

(Kako se zoveš

Amir

Jel ti ono brat Amire zovi i njega vamo)

Mater im sve gledala s prozora

Hvatajući se za glavu

Dvadesettri godine kasnije

Na tom je mjestu Gril-ćevapčinica

Napiju se koji put momci ispred pa

Pjevaju i opet će ako bude sreće

Sve balavci do dvadeset

Ode u meneiskopinu

Uvije se u piljevinu

Obješena partizanka

Vrat joj polomljen visi s neba

Vrtu Grila ružmarin