Jona naš, naš Jona

jona naš

 
 
Svako jutro on ribari, poznaje vodi svaki kut, ne može od njega ni kap postati pahulja, da on ne zna po cijelom tijelu.
 
Ima duboke čizme, skoro do prepona.
 
Gledajući s obale dok stoji posred rijeke, vidim kako mu rijeka lomi noge i leluja ih površinom.
Dok govori, u sjenku mu kroz usta ulazi voda.
 
“Znaš li za Mikija Grka, onog što je čuvao dvoranu Mladost i bio drugar sa svakom generacijom?
E, vidiš, iz Grčke je puno hrane donosio preko crkve, i puno djece nije bilo gladno, puno djece bilo nasmijano, za doba rata.
Umro je nedavno, u bijedi, potpuno sam, isključili mu i struju…
 
Ista ta djeca.
Koja su prvi put vidjela slatkiše, zahvaljujući Grku.
Zato mu zbog šećera obje noge odrezali, do prepona.
 
A i dvorana se ne zove više Mladost.”
 
Gledajući s obale, odoše mu noge, dok govori.
Advertisements

Dubravka

 
Ptice joj se guraju u kutove očiju.
Poludjela je kada je gledala kako joj ubijaju brata ‘92.
Pred pokojnom majkom. Ona bila pod stolom.
Sad tako luta gradom. I sjednemo na klupu, par metara od mjesta gdje je obješena Mira Cikota.
Skupljam izgorjele šibice, kaže mi, i dala bih svome sinu ime Vuk ili Lav, Leon.
 
“Znaš li ti da se Cigani boje zečeva?
Samo vikneš ŠOŠOJ, to na romskom znači zec, i svi ovi prosjačići s trga pobjegnu…..Ozbiljno, probaj….”
 
Naglas se smije.
Pitam je što se smije.
 
“Pa ja se prezivam Zec.
Još zamisli sina – Vuk Zec!”
 
A da imaš kćerku, pitam je…..Pa Ptica Zec, smije se –
“Ptice se mogu zavući pod stol tražeći mrvice.”

Kajdanka duži sevdalinku

IMG_20180410_202856

 
Ruža presjedi noć u orasima
Šinjeli s cvrčaka, svečani, oprani, koncertni, još neosušeni, podijeljeni jutros svicima
Bog je došao iz usta djece koja ne znaju izgovoriti jagorčevina
Pet plus sedam plus pet :
Vodnikova haiku mapa s poteznim granatama uz trešnju
 
Zato je leptir, jer se kao larva izgladnjivao
Možda se na finskom jezero i ne kaže bez onog koji je plivao
Košnica s iskustvom utrobe
Kao dječija soba pred granatu
 
Otkud ti tako smežurane jagodice a nema veša
Otkud ti tako brzo pobrončava mjesto gdje zagrizeš jabuku
 
Pravi snajperista nema trepavica na nišanskom oku
Umočim prste u svoj rukopis kao u ohlađenu limfu
I pravi zvonolivac čuje prvo golubove zavučene u zvono, tek poslije dindonanje bez ikakvog perja
 
Pčele prenoćile u majici samoubojice punoj slatkasta znoja
U proljeće, šume ne dopiru pticama do koljena

Oplakotina

 
riječi su ostale da vise u zraku
jedva sam ih skupio
da bih imao čime disati
 
pa šapćem:
kako je bogu dok je od mene vjerovan
a kako kad se vjerovanost u njega smanji za mene?
 
kad mu se vjerovanost umanji za mene
dovjeruje se mojom sjenom
mojim dahtanjem u mraku
 
kad je od mene vjerovan
ja se smanjim za njega
on dahće u bezvjetarju
 
udebljavan mojom vjerom

Filigranski pločnik

filigranski pločnici

 
Išli zorom u akciju.
Mene ostavili iza, nekih dvjestapedeset metara. Nakon samo desetak minuta bitke, donose B-a u šatorskom krilu, sav mu trbuh prazan, nema ga, nema ga odozdo…Gledamo se. Moli me da ga ubijem. Moli me, krklja. Pucam gdje sam mislio da mu je srce.
 
Puno poslije, dvadeset i pet godina poslije, operisali me i sav mi stomak orezali, zalijevali, čistili i sjekli, palili stare grane, krečili jabuke do koljena.
I B. mi nad krevetom lebdi, smije se –
donio sam ti svoj stomak, veli.
A evo ti i zrno, srce moje.
filigranski pločnik

Derrida o Celanu

 
“Svijet je otišao, moram te nositi” jest stih P. Celana (Paul Ancel) iz pjesme Veliki užareni svod, koji će biti uklesan na grobnicu Cvijetića u Prijedoru.
Tako dogovaram s majstorom.
Kamenorezac počinje brojati Celanova slova. “Plaćate po broju slova…” veli mi, dok užasnut prošapćem – o, zaboga zaokružujte, zaokružujte, nemojte Celanu brojati slova!
 
Bogogrđe prodavca jabuka. Oblaci isišu i osuše ptice. U milosti sklonjene sjekire cvjeta bagrem, miris mu već osjenčen.
Tata je bio biljka.
Cvijetić cvjetić. Cvjetić Cvijetić. Gladiola s kateterom.
Grobar je rekao – znao sam ti oca – hladnjača gratis.
 
Celanovo slovo sedam maraka, hladnjača gratis.
 
Veliki Petak i pravoslavno soliter miriše na svježu ribu.
Moj sin i ja
igramo se dozivanja angela.
 
Meni sav grkljanik ispjevan i suh
a on mrtav u utrobi moje žene, pa se ne čuje.